Ažurirano februar 2026
Ima jedan gradić na zapadu Srbije, na samom obodu planine Tare, koji se može pohvaliti svime što oko može da obuhvati. Nacionalni park Tara, reka Godina duga tačno 365 metara i tirkizno jezero Zaovine samo su neke od lepota koje okružuju ovo mesto.
To je, naravno, Bajina Bašta, smeštena u Zlatiborskom okrugu, gde se priroda još uvek pita za sve. U zagrljaju moćne planine i osvetljen bistrinom reke, ovaj grad je oduvek bio magnet za putnike.
Godine prolaze, posetilaca je sve više, a Bajina Bašta ostaje zapamćena najviše po jednom prizoru koji prkosi logici i vodi, po svojoj čuvenoj kućici na steni.

Kako je nastala najpoznatija kućica na svetu?
Sve je počelo davne 1968. godine, u vreme kada je izdat kultni roman „Kad su cvetale tikve“ i kada je Jugoslavija postala prvak sveta u vaterpolu. Dok su studenti tražili svoja prava, jedan mladić iz Bajine Bašte, Milija Mandić, koga su svi znali po nadimku Gljiva, došao je na jednu, tada se činilo, suludu ideju.
Zajedno sa grupom drugara, Gljiva je na usamljenoj steni usred Drine prvo napravio običan plato za sunčanje. Kako im je drinska žega bila previše jaka, ubrzo su počeli da donose materijal i grade zaklon od sunca. Materijal su prevozili čamcima i kajacima, a veće grede bi jednostavno pustili u reku nekoliko kilometara uzvodno, pa ih hvatali baš kod stene.
Stariji meštani se sećaju da se tada po čaršiji govorilo „mladost-ludost“, a niko nije ni slutio da će iz te Gljivine dečačke želje izrasti svetska atrakcija. On nije gradio samo kućicu; on je gradio simbol prkosa.
Neukrotiva narav reke Drine
Drina je reka koja ima sopstveni karakter. Ona je lepa, ali nepredvidiva. Njena narav je plahovita i divlja, a kada nabuja, pokazuje svoju pravu moć i drugu stranu koju meštani dobro poznaju.
Tada nosi sve pred sobom. Drveće, balvane i kamenje. Tako je i kućicu na steni u nekoliko navrata nemilosrdno odnosila. Miliji Mandiću Gljivi i njegovim drugovima to je bilo sasvim prirodno. Oni su svoju kućicu „lovili“ po nabujaloj reci, vraćali je na stenu ili, u najgorem slučaju, gradili potpuno novu.
Osam života kućice na steni
U toku svog postojanja, ovu kućicu je Drina odnosila čak osam puta. Svaki put bi reka pobedila, ali bi se ljudi vratili još uporniji. Poslednji put se to desilo 2011. godine.
Kućica je vremenom stekla svetsku slavu, a njen tvorac Gljiva je 2010. godine preminuo i otišao pravo u legendu, ostavljajući iza sebe simbol po kojem Srbiju danas prepoznaje ceo svet.

Od National Geographic-a do svetskih naslovnica
Planetarnu popularnost kućica na Stenčici stekla je avgusta 2012. godine, kada je časopis National Geographic jedan svoj broj posvetio upravo njoj, proglasivši njen prizor za fotografiju meseca. Taj kadar usamljene drvene gradnje na kamenoj hridi usred zapenušane zelene vode obišao je sve meridijane i izazvao ogromnu pažnju svetske javnosti.
Nije dugo prošlo, a o srpskom čudu na Drini počeo je da piše i engleski „Daily Mail“. Devetog marta 2013. godine posvetili su joj veliki članak, čudeći se kako jedna krhka građevina toliko godina uspešno odoleva divljoj prirodi. Čak ju je i prestižni „Business Insider“ svrstao u top 16 najčudnijih kuća na svetu, potvrđujući da prava čuda ne zahtevaju beton i čelik, već dušu i upornost.
Drinska regata: Kada reka oživi
Pored kućice danas prođu i zastanu hiljade i hiljade ljudi na čamcima i splavovima iz celog sveta. Najživlje je svakako u julu, kada se na reci održava čuveni spust poznat kao Drinska regata.
Ova manifestacija, koja postoji već dugi niz godina, okuplja ljude sa svih strana sveta u jedinstvenom slavlju života i reke. Tada kućica na steni postaje najlepši nemi posmatrač vesele kolone koja plovi nizvodno, podsećajući nas da su reka i čovek najjači kada se poštuju i druže.
Kako naći Kućicu na Drini?
Ako krenete put Bajine Bašte, obavezno potražite ovo čudo Srbije. Ispod parkinga restorana „Dve lipe“ uređen je prilaz reci odakle se pruža predivan pogled. Takođe, možete uživati i sa terase restorana „Studenac“ ili prošetati obalom kako biste pronašli svoj idealan ugao za fotografiju.

Organizovanih poseta nema, a moje je mišljenje da ne bi ni trebalo da ih bude. To više ne bi bila ta ista priča. Eventualno možete zamoliti nekog lokalnog ribara da vas prebaci do same stene. Meni je Stefan ponudio da me odbaci, ali nisam želeo. Nisam hteo da kvarim harmoniju reke i zvuk udaraca vode o stenu. Na toj hridi ona stoji u svojoj tamnobraon boji, ukrašena crvenim kajakom, kao nemi posmatrač vremena.
Noćna tišina i neukrotiva reka
Na pijaci su mi rekli da postoje planovi da se kućica noću osvetli. Iako ne želim da zvučim kao negativac, iskreno se nadam da to neće uraditi. Ostavite je tako čarobnu i moćnu kao što je i sama Drina. Neka ostane danju obasjana suncem, a noću obgrljena mesečinom, onako kako joj priroda nalaže.

Danas je kućica ojačana stubovima kako bi se što bolje sačuvala od naleta vode. Naravno, Drina će, kao i svaka slobodna reka, probati da je ponese sa sobom kad god joj se ukaže prilika. Građani Bajine Bašte joj to neće uzeti za zlo. Oni su tu da podignu nove daske i nove zidove, jer bez te hirovite Drine ni same kućice ne bi bilo. To je večna igra između čoveka i prirode u kojoj je najvažnije da se obe strane poštuju. I kao takva Drina će ostati blago Nacionalnog parka Tara.
Praktične informacije
- Lokacija: Na samom ulazu u Bajinu Baštu iz pravca Valjeva.
- Najbolji pogled: Terase restorana „Studenac“ i „Dve lipe“, ili obala neposredno ispod parkinga.
- Drinska regata: Održava se svake godine u drugoj polovini jula.
- Poseta steni: Isključivo privatnim dogovorom sa lokalnim ribarima ili kajakašima.
- Zanimljivost: Daily Mail i Business Insider su je svrstali među najneobičnije građevine na svetu koje prkose prirodi.
© 2018–2026 Iz mog ugla – P. Božin. Sva prava zadržana. Strogo je zabranjeno preuzimanje tekstova i fotografija bez pismene dozvole autora. Sadržaj je zaštićen digitalnim otiskom i redovno se prati putem DMCA servisa. Neovlašćeno korišćenje podleže fakturisanju i pravnoj odgovornosti.. [Uslovi korišćenja i Politika privatnosti]
Izvor podataka Lokalna predanja Nacionalna geografija i lični zapisi sa obale Drine.
Hvala vam što čitate moje priče. Ako želite da prvi saznate gde me je put odveo i vidite više fotografija sa mojih lutanja, zapratite stranicu Iz mog ugla na Facebook-u
Каже се Бајина Башта има свашта. Досетљиви су и духовити бајинобаштани. Ипак када је Гљива први пут подигао кућицу на стени није се та његова идеја лепо прихватила од већине. Сматрали су га, благо речено, чудаком. Тако то бива са људима и идејама у нас…
Hvala puno na komentaru i Vašem mišljenju!
Pozdrav veliki