Ažurirano februar 2026
Ima jedan gradić na zapadu Srbije na samom obodu planine Tare koji se može pohvaliti svime što oko može da obuhvati. Nacionalni park Tara reka Godina duga tačno 365 metara i tirkizno jezero Zaovine samo su neke od lepota koje okružuju ovo mesto. To je naravno Bajina Bašta smeštena u Zlatiborskom okrugu gde se priroda još uvek pita za sve.
U zagrljaju moćne planine i osvetljen bistrinom reke ovaj grad je oduvek bio interesantan za turiste. Godine prolaze posetilaca je sve više a Bajina Bašta ostaje zapamćena najviše po jednom prizoru koji prkosi logici i vodi.

Mladost ludost i rađanje legende
Sve je počelo davne 1968. godine u vreme kada je izdat kultni roman Kad su cvetale tikve i kada je Jugoslavija postala prvak sveta u vaterpolu. Dok su studenti tražili svoja prava grupa bajinobaštanskih momaka došla je na jednu neobičnu ideju. Na usamljenoj steni usred Drine napravili su prvo plato za sunčanje. Kako im to nije bilo dovoljno ubrzo su počeli da grade i zaštitu od sunca. Stariji meštani se sećaju da se tada govorilo mladost ludost i niko nije ni slutio da će iz te dečačke želje izrasti svetska atrakcija.
Drina je reka koja ima sopstveni karakter. Ona je lepa ali nepredvidiva. Njena narav je plahovita i divlja a kada nabuja pokazuje svoju pravu moć i drugu stranu koju meštani dobro poznaju. Tada nosi sve pred sobom drveće balvane i kamenje pa je tako i kućicu na steni u nekoliko navrata nemilosrdno odnosila. Miliji Mandiću Gljivi i njegovim drugovima to je bilo sasvim prirodno. Oni su svoju kućicu lovili po nabujaloj reci vraćali je na stenu ili u najgorem slučaju gradili potpuno novu.
Osam života kućice na Stenčici
U toku svog postojanja ovu kućicu je Drina odnosila čak osam puta. Svaki put bi reka pobedila ali bi se ljudi vratili još uporniji. Poslednji put se to desilo 2011. godine. Kućica je vremenom stekla svetsku slavu a njen tvorac Gljiva je 2010. godine preminuo i otišao pravo u legendu ostavljajući iza sebe simbol po kojem Srbiju danas prepoznaje ceo svet.
Planetarnu popularnost kućica na Stenčici kako je domaći zovu stekla je 2012. godine kada je na sajtu Nacionalne geografije njen prizor proglašen fotografijom meseca. Taj kadar usamljene drvene gradnje na kamenoj hridi usred zapenušane zelene vode obišao je sve meridijane.
Kako doživeti čudo na steni
Ako krenete put Bajine Bašte obavezno potražite ovo čudo Srbije. Ispod parkinga restorana Dve lipe uređen je prilaz reci odakle se pruža predivan pogled. Takođe možete uživati i sa terase restorana Studenac ili prošetati obalom kako biste pronašli svoj idealan ugao za fotografiju.
Organizovanih poseta nema a moje je mišljenje da ne bi ni trebalo da ih bude. To više ne bi bila ta ista priča. Eventualno možete zamoliti nekog lokalnog ribara ili kajakaša da vas prebaci do same stene. Meni je Stefan ponudio da me odbaci ali nisam želeo. Nisam hteo da kvarim harmoniju reke i zvuk udaraca vode o stenu. Na toj hridi ona stoji u svojoj tamno braon boji ukrašena crvenim kajakom i pojasom za spasavanje kao nemi posmatrač vremena.
Noćna tišina i neukrotiva reka
Na pijaci su mi rekli da postoje planovi da se kućica noću osvetli. Iako ne želim da zvučim kao negativac iskreno se nadam da to neće uraditi. Ostavite je tako čarobnu i moćnu kao što je i sama Drina. Neka ostane danju obasjana suncem a noću obgrljena mesečinom onako kako joj priroda nalaže. Neka bude na dohvatu oka a opet dovoljno daleko da zadrži svoju tajnu.
Danas je kućica ojačana stubovima kako bi se što bolje sačuvala od naleta vode. Naravno Drina će kao i svaka slobodna reka probati da je ponese sa sobom kad god joj se ukaže prilika. Građani Bajine Bašte joj to neće uzeti za zlo. Oni su tu da podignu nove daske i nove zidove jer bez te hirovite Drine ni same kućice ne bi bilo. To je večna igra između čoveka i prirode u kojoj je najvažnije da se obe strane poštuju.

© 2018–2026 Iz mog ugla – P. Božin. Sva prava zadržana. Strogo zabranjeno preuzimanje sadržaja i fotografija bez dozvole autora. Sadržaj zaštićen digitalnim otiskom. [Uslovi korišćenja]
Izvor podataka Lokalna predanja Nacionalna geografija i lični zapisi sa obale Drine.
POSETITE ME NA FACEBOOK:
Каже се Бајина Башта има свашта. Досетљиви су и духовити бајинобаштани. Ипак када је Гљива први пут подигао кућицу на стени није се та његова идеја лепо прихватила од већине. Сматрали су га, благо речено, чудаком. Тако то бива са људима и идејама у нас…
Hvala puno na komentaru i Vašem mišljenju!
Pozdrav veliki